Brigadir Remzija ŠILJAK, iako nije završio vojnu akademiju (bio je pitomac ŠRO JNA pješadije u Bileći) zahvaljujući ogromnom vojnom znanju zauzimao je visoke vojne dužnosti u jedinicama Arije RBIH. On je kao načelnik Odsjeka za borbenu obuku 7.korpusa zajedno sa svojim saradnicima formirao Nastavno-regrutni centar na Rostovu kako bi se mladi borci koji tek ulaze u rat kvalitetno obučili za uvođenje u borbene jedinice.
SIN: Gospodine Šiljak, započet ćemo ovaj razgovor sjećanjem na period u kojem ste vi bili angažirani u Teritorijalnoj odbrani (TO) Republike Bosne i Hercegovine. To je, znači, period neposredno pred početak agresije na našu domovinu. Gdje Vas je zatekao rat?
Brigadir ŠILJAK: Ja bih na početku kazao nešto o sebi: završio sam Učiteljsku školu i radeći na terenu i Biljanskoj dolini upoznao sam teritoriju travničke općine na tom prostoru, a onda sam otišao na služenje vojnog roka u Školu rezervnih oficira (ŠRO) u Bileći. U Školi rezervnih oficira pješadije sam stekao znanje i zvanje. Znači da sam osposobljen za komanira voda u pješadiji. Imao sam dobre rezultate, bio sam u 46. klasi Škole rezervnih ofocira u Bileći najbolji u klasi. Ta prva stručna znanja sam stekao u Bileći, a 1. januara 1984. godine sam prešao raditi u Opštinski štab Teritorijalne odbrane Travnik na dužnost pomoćnika komandanta za operativno – nastavne poslove.E tu sada dolazi do sticanja novog znanja na način što sam ja bio u prilici i obavezan da planiram, pripremam i izvodim obuku sa starješinama, sa komandama i sa jedinicma.Opštinski štab teritorijelne odbrane je u onom sistemu tretiran kao jedinica ranga komande brigade,tako da smo mi radili sve kao jedna komanda brigade. Imali smo dosta rejonskih štabova koji su smatrani rangom komande bataljona i imali smo odred. Svake godine smo vršili obuku sa tim komandama, pripremajući ih za ono za šta su namijenjene. Rat me zatekao na toj dužnosti.Znači, pomoćnik komandanta za operativno – nastavne poslove u Opšinskom štabu. Kada je došlo naređenje da se izjasnimo o tome da li prihvatamo novu vlast u Bosni i Hercegovin, kada je došao dopis od komandanta Štaba TO BiH Hasana Efendića mi smo izrazili lojalnost. Nastavili smo raditi po novim naređenjima i uputama. U Opštinskom štabu Teritorijalne odbrane Travnik, gdje je u prvo vrijeme bio komandant Zijad Čaber, a potom Haso Ribo u toj 1991. i 1992. godini. Kada je Ribo otišao na dužnost komandanta brigade, komandant je bio Ahmed Kulenović, pa da spomenem da je nakon Ahmeda Kulenovića komandant
Opšinskog štaba bio Hamed Mešanović – Meša,koji je priveo kraja funkcionisanje Štaba TO negdje u novembru 1993. godine.
Znači, ja sam 1992. godine bio pomoćnik komandanta za operativno – nastavne poslove, formiranjem brigada postavljen sa za načelnika štaba 306. brdske brigade, a negdje početkom novembra 1993. godine sam postavljen za načelnika štaba Operativne grupe „Bosanska Krajina“. Formiranjem 7. Korpusa, u razgovoru sa komandantom 7. Korpusa došli smo do toga da je za mene najbolje mjesto da budem načelnik Odsjeka za borbenu obuku i vaspitanje u Komandi 7. Korpusa.
SIN: To je jedan, koliko ja poznajem vojno ustrojstvo, zahtijevan posao, jer vi ste tokom borbenih dejstava paralelno izvodili obuku, kako za oficire, tako za borce, te za određene nivoe komande. Jel’ tako?
Brigadir ŠILJAK: Naše geslo je bilo „da je bolje proliti stotine litara znoja, nego jednu kap krvi“. Mi smo se vodili tim geslom i stalno obučavali i starješine i vojnike, i komande i jedinice da bi smo imali što bolje rezultate. U ratu, u borbenim dejstvima, vrlo česti su ljudski gubitci, a jedini način da se oni nadoknade jeste da se u borbu uključe golobradi mladići. No, oni ne znaju nositi pušku, a kamoli ponašati se na ratištu. Zbog toga je bio prioritet njih obučiti, pa onda ih uključivati u borbena dejstva, a ne poslati ih da ginu. Nek’ bude prolivenog znoja, nek’ se oni bune, nek’ misle da je teško, ali za njihovo je dobro da ih obučimo. Na primjer vezano za obuku regruta, 7. Korpus je bio jedinstven u Bosni i Hercegovini. Ja ne znam ima li negdje i u svijetu takav način organizacije. Komandant Alagić je volio razgovarati o tome i sa vojnicima i sa starješinama kako da se iznađe najbolje rješenje. Mi smo mu predložili da formiramo u Nastavnom centru na Ravnom Rostovu, Nastavno – regrutni bataljon.Obuku od komandira odjeljenja, do komadanta bataljona izvode starješine koje su već imale ratna iskustva. Da iz jedinica povučemo najbolje starješine, komandante bataljona, zamjenike, komandire četa i vodova,a da regruti budu tu, da to bude spoj iskustva i mladosti. Obučavali smo ih po svim vojno – evidencijalnim specijalnostima. Znači, obučavali smo pješadince, obučavali smo minobacačlije, PVO, veziste, logističare. Znači, sve struke što ima u bataljonu da taj bataljon može funkcionisati. Na jednom savjetovanju u Sarajevu svi su gledali u čudu kako se može tako jer je tp ipak bio složen posao. Mi smo napravili nastavne planove i programe, izvršili pripremu starješina za izvođenje obuke i obuku završili pokretnim logorovanjem koje je izvedeno od Ravnog Rostova, preko Vranice na Prokoškom jezeru, pa preko Kaćuna, znači cijelim tokom su izvođene vježbe. Ono što je interesantno je da smo izveli jedinično vojno gađanje, ojačana četa u napadu.
Ja mislim da je to bila rijetkost da se takvo jedno gađanje izvede u bivšoj i u JNA. Kada sam bio u Bileći , tada smo izvodili odjeljenje u napadu. I to su bile složene pripreme, a kamoli ovdje kada gađaju i minibacači raznih kalibara, i ručni bacači, i streljačko naoružanje. Jer je uvijek strah da neko ne pogine u tome. Međutim, mi smo izveli to bez ikakvih problema. Taj bataljon je kao jedna cjelina uključen u 27. tada već 727. brdsku brigadu.
SIN: Gospodine Šiljak, vi ste pored toga što ste bili načelnik Odjeljenja za borbenu obuku bili i jedan od najbližih saradnika rahmetli generala Alagića, čovjek od njegovo bezgraničnog povjerenja, čemu sam i lično svjedočio. On je vas često slao na teren na prvu liniju borbenih desjtava, da snimite situaciju,i da mu predložite određena rješenja.
Brigadir ŠILJAK: U vojsci je to normalno. Kada se pišu šta su dužnosti nekog od starješina, nekog od načelnika službi, onda uvijek nabrajaju se poslovi i zadaci koje je obavezan izvršavati i onda na kraju se kaže „i druge zadatke koje mu daje predpostavljeni starješina“. Sa generalom Alagićem sam se upoznao odmah po njegovom dolasku u Travnik, negdje u februaru 1993. godine kada je dolazio da obiđe 306. brdsku brigadu i kada sam mu ja kao načelnik štaba iznio trenutni situaciju. Interesantno je da, kada se završio taj sastanak, on mene pita koju sam akademiju završio. Ja njemu kažem da nisam završio akademiju, nego Školu rezervnih oficira. Tada je rekao kako je puno puta čuo iznošenje situacije na terenu, ali ga niko do tada nije slikovitije upoznao na terenu. I to je bio prvi kontakt gdje je on vjerojatno stekao utisak o meni. Ja sam njemu rekao da sam radio u Štabu TO, da sam obilazio čitavu teriotirju i da sam poznavao situaciju. Kasnije je on koristio u pripremi borbenih dejstava da me pita za moje mišljenje, šta bi i kako uradio. Ako je negdje bilo problema na terenu sa linijama odbrane znao je reći: idi ti sagledaj i da znamo istinu. Bilo je lažnog izvještavanja sa terena ili nepoznavanja situacije. Karte su bile iz 1967. godine, putevi koji su bili ucrtani te 1967. godine su tu,ali se puno puteva dogradilo kasnije kojih nema na karti. Nisu starješine lagale, nego jednostavno su pratili karte misleći da su došli do tog puta. Zbog toga je često koristio nas. Ja vidim našu komandu Korpusa kao jedan tim. Rahmetli general Alagić je bio selektor, kapiten je na terenu general Ćuskić,ali je Alagić kao selektor znao postaviti igrače na pravo mjesto.Imao je dobre saradnike, izabrao je dobre saradnike i rezultati su baš bili dobri jer je on znao poredati nas.
SIN: Gospodine Šiljak, evo prošla je 31 godina od rata, ali Vi se još niste „prošli“ rata, što bi naš narod rekao! Vi se bavite jednim vrlo zahtjevnim i vrlo važnim poslom, a to je memorisanje istine o ratu, o jedinicama koje su neposredno učestovale u odbrani i osloboađanju naše domovine. Autor ste više knjiga, a u toku je rad na jednom dokumenatnom filmskom serijalu o 7. Korpusu?
Brigadir ŠILJAK: Pred kraj svoje vojne karijere, tamo 1999. godine, jer sam u penziju otišao 1. aprila 2000. godine, zajedno sa kolegom Hasibom Mušinbegovićem pripremao sam Okrugli sto na temu: „Operacija Vlašić“ jer ta operacija zasigurno jedna od najinteresantnijih operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine koju su priznali i strani stručnjaci.
Izučavaju je, jer izvesti takvu operaciju u takvim uslovima, na tim nadmorskim visinama, zaslužuje respekt i proučavanje.
Mi smo organizovali okrugli sto na kojem su učestovali svi tadašnji generali, komandanti od Rasima Delića, Alagića, Dudakovića, a učestvovali su i komandanti jedinica koje su učestvovale u borbenim dejstvima.Onda smo došli na ideju da to ne bude samo okrugli sto, nego hajdemo objaviti knjigu o toj operaciji. Prva knjiga koju sam ja radio zajedno sa Mušinbegovićem je „Operacija Vlašić. Štampali smo je u 6.000 primjeraka, nismo imali nekog izdavača, nego smo od vlastitih sredstava štampali i dan-danas je tražena.
Mislim da smo posložili argumentima i dokumentima tu knjigu i na pravi način prikazali „Operaciju Vlašić“. Naravno, mi u tom trenutku nismo imali dokumentaciju koju je imala srpska strana, pa sam zbog toga kasnije, kada sam otišao u penziju, nastavio proučavanje dokumentacije iz te novije historije i sada to radim. Formirano je Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. To Udruženje je imalo u samom nazivu njegovanje tradicije borbe za BiH, sa prioritetom na ovom odbrambeno – oslobodilačkom ratu. Ovdje smo u Travniku najprije imali Kantonalni odbor Udruženja, da bi se kasnije registrovali kao Udruženje i imao opštinske odbore u opštinama Srednjobosanskog kantona koje su bile u zoni odgovornosti 7. Korpusa. To Udurženje je nastavilo djelovati i ovdje smo održali okrugle stolove i izdali zbornike radova sa tih okruglih stolova.Znači, „Srednja Bosna prkosna“ obuhvata 1992. godinu i pripreme za otpor agresoru.Onda „Džehen u Srednjoj Bosni“ obuhvata 1993. godinu, onaj period kada je najgore bilo, kada je gorilo sa svih strana, kada nismo imali šta jesti. Treći okrugli sto je bio “Srednja Bosna od Washingtona do Daytona“, to je vrijeme formiranja 7. Korpusa i pobjede Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno pobjede 7. Korpusa ovdje na našim prostorima. Tako da smo zaokružili jedno cjelinu i te knjige su dostupne na stranici Udruženja u PDF formatu, da se mogu preuzeti, pročitati. Da se može korisiti jer mi to radimo ne radi sebe, nego zbog mladih generacija koje dolaze da pročitaju tu istinu. Sve što radimo, nastojimo dokumentima i argumentima potkrijepiti. Mi kad radimo, možemo nešto da zaboravimo ili da ne napišemo, ali ono što napišemo mora biti istina, da nam ne može niko prigovoriti. Pogotovo za Operaciju Vlašić, ja sam kasnije proučavao dokumentaciju i srpske strane.Onda smo kasnije u analizama u časopisu „Korak“, koji izdaje naše Udruženje, analizirao i dopunjavao nešto što nismo imali. Tako smo imali Izvještaj komisije RS o padu Vlašića, zbog čega je i kako pao Vlašić. Imali smo podatke, naređenja, zapovjesti, koje su jedinice angažovane da se zaustavi prodor Armije Republike BiH. Imali smo podatke koje jedinice su formirane i upućene na Bihać kada je bilo primirje. Sve smo to dopunjavali tako da u našim knjigama imamo dokumente Armije R BiH, međunarodnih organizacija, imamo dokumente VRS i dokumente HVO. Nakon toga učestvovao sam kao jedan od koautora u izradi monografije 3. Korpusa, zatim o monografiji 7. Korpusa bih mogao pričati koliko god hoćete, ali treba reći da su u izradi monografije 7. Korpusa učestvovali svi oni koji su učestvovali u formiranju 7. Korpusa, 40 koautora je učestvovalo u tome, isto toliko saradnika. Ja sam bio urednik te monogfafije i mislim da smo cjelovito obradili i dobili smo pohvale za sadržaj te monografije.Što se tiče ovih lokalnih jedinica, izradili
smo monografiju 306. bbr, bio sam urednik i izradili smo monografiju pod nazivom „Busovačko ne“ zbog toga što je obuhvatila i jedinice i stanje u Busovači u civilnim strukturama. U ovom trenutku radimo monografiju 27. ili 727. Slavne brdske brigade. Nikad mi nije dosadno, fali mi slobodnog vremena.
SIN:Zamolio bih Vas da nam na kraju kratko predstavite film i šta on sadrži?
Brigadir ŠILJAK: Kako smo do sada radili, tako i nastavljamo raditi, da vlastitim snagama i sredstvima za buduće generacije ostavimo monografiju 7. Korpusa, ali u video formatu.Probali smo uraditi da to bude u jednom kratkom dokumentarnom filmu, ali kada smo snimili intervjue sa starješinama koje su učestvovale u borbenim djestivima u jednicima 7. Korpusa, onda smo došli na ideju da napravimo dokumentarni serijal o 7. Korpusu. On će se zvati dokumentarni serijal „Sedmi korpus – stvaranje, jačanje, pobjede“ i imat će pet epizoda. Snimili smo 65 intervjua sa starješinama i samo od intervjua ima četiri sata materijala. Pregledali smo na stotine kaseta i CD-ova i izdvojili sekvence koje potkrepljuju dešavanja iz toga ratnog perioda i tih sekvenci je 378. Kada se govori o 17. Viteškoj Krajiškoj brigadi, onda moraju biti borci te brigade. Do sada sam gledao, priča se o 37. Lahkoj brigadi, a prikazuju se borci 7. Viteške. Kada se govori o Operaciji Vlašić, mora biti sa Vlašića, a ne sa Kupresa. Oko 105 dokumenata i karata će biti prikazano da se dokumentuje i serijal će biti ponuđen našim televizijama da ga prikazuju.Mislim da neće biti problema jer im je to popuna programa. Ja sam napisao scenarij i režiju radim, pomoćnici na izdvajanju video materijala bili su Jasmin Ganić i Fahir Čamdžić, a imao sam podršku ljudi koji su dostavljali video materijale tako da ih ne mogu sve ni nabrojati.Snimatelji i montažeri su Orhan Ganibegović i Glen Porić.Taik Ganić je zadužen za muziku, a vojno – stručni konsultant je general Fikret Ćuskić. Nadam se da će taj dokument ostati budućim generacijama, ne samo da ga gledaju, nego da ga koriste i historičari kada budu proučavali 7. Korpus i dešavanja na ovim prostorima.Posebno će biti interesantno mladim jer će svaka epizoda biti jedna cjelina, npr. Operacija Vlašić. Bit će Operacija Kupres cjelina, bit će Operacija oslobađanja Donjeg Vakufa jedna cjelina, 7. Korpus u Krajini jedna cjelina, tako da će se odvojiti , a na početku će biti prikazano stvaranje 7. Korpusa i komanda 7. korpusa tako da se vidi ko je bio u toj komandi jer želimo da bude prikazan i slikom i rječju taj starješina, taj čovjek koji je radio u tom Korpusu.
(SIN)